Dana 11.02.2022. godine (petak), s početkom u 10,00 sati, na starom groblju u Lepoglavi, predstavnici obitelji, Grada Lepoglava i braniteljskih udruga položiti ćemo aranžman, zapaliti svijeće, pokloniti se i pomoliti ispred groba - posljednjeg počivališta našeg heroja iz Domovinskog rata, suborca i sugrađanina, bojnika DRAGUTINA NAGLAŠA - KUMEA. Učinit ćemo to dostojanstveno i sa dubokim poštovanjem.
S obzirom na aktualnu krizu izazvanu širenjem korona virusa u RH, pozivamo sudionike komemoracije da se strogo pridržavamo svih propisanih i važećih uputa, preporuka i mjera zaštite od KOVID-a 19, kako bi i osobno doprinijeli očuvanju vlastitog i tuđih života.
HEROJ IZ ZAGORJA
Zagorje mnoge heroje broji
i tvoje ime među njima stoji,
o tebi pričaju s ponosom
jer si junački branio svoj dom
i voljenu Hrvatsku domovinu,
nisi je dao s istoka tuđinu.
Premlad, u najljepšim godinama
mladost svoju proveo na prvim crtama
i herojski protiv četnika ratovao,
da osvoje voljenu Hrvatsku nisi dao
i sa svojom braćom krv lio,
veliku Srbiju nisi im dozvolio.
Bio si zapovjednik srca velika,
uvijek si išao ispred svojih vojnika,
za umor i predaju nisi znao,
domovini svoj mladi život dao
u herojskoj obrani Novigrada;
Tvoje junaštvo nećemo zaboraviti nikada!
"Crne mambe" postrojba tvoja
neće nikad zaboravit svog heroja,
svog omiljenog zapovjednika,
u srcu si nas, tvojih ratnika
i tvoje ime je u našim molitvama;
Počivaj u miru, u rajskim dolinama!
Hrvoje Horvat - Hrki
Dragutin Naglaš rođen je 05.12.1970. godine u Varaždinu. Osnovnu školu pohađao je u Lepoglavi, a srednju autolimarsku u Varaždinu. Nakon završene škole, prije stupanja u redove HV, radio je u struci kod privatnog poslodavca. Bojnik Dragutin Naglaš u 2. gardijsku brigadu pristupio je dragovoljno, na samom početku Domovinskog rata, 15. svibnja 1991. godine, iz postrojbe za posebne namjene u Vinici, gdje je djelovao od 10. ožujka 1991.godine. Oženio se 21. studenoga 1992. godine sa suprugom Ivankom.
Odmah po stupanju u HV sudjeluje u prvim borbenim djelovanjima na ličkom ratištu, gdje se posebno ističe borbenošću i hrabrošću. Nakon ličkog ratišta s postrojbom odlazi na Banovinu, gdje sudjeluje u svim bitkama. Zbog pokazanih kvaliteta i sposobnosti na tim terenima, postavljen je za zapovjednika voda. Kao zapovjednik voda u listopadu 1991. godine sudjelovao je u legendarnim borbama na Banovini. Nadnevka 14. studenoga 1991. godine zapovijeda vodom u akciji oslobađanja sela Glinska poljana, gdje je i ranjen predvodeći napad na dominantnu kvotu Sveta Katarina. U toj akciji uništen je jedan tenk, te zarobljena dva teretna vozila. Nakon oporavka ponovo se vraća u postrojbu, gdje je postavljen na dužnost dozapovjednika
satnije.
Na dubrovačkom ratištu od lipnja 1992. godine zapovijeda postrojbom u nizu borbenih djelovanja. U svim akcijama osobno je predvodio postrojbu, potičući ostale borce osobnim primjerom. Ukazom Predsjednika Republike Hrvatske od 16.prosinca 1992.godine, promaknut je u čin djelatnog satnika. Krajem 1992. godine postaje zapovjednik 1. satnije, gdje maksimalnim trudom i zalaganjem ustrojava postrojbu i priprema je za daljnja borbena djelovanja. Nedugo po preuzimanju dužnosti sa satnijom u sklopu 1. pješačke bojne odlazi na zadarskonovigradsko ratište, gdje odmah po dolasku sa satnijom kreće u akciju. Predvodi satniju u niz napadnih djelovanja s ciljem pomicanja i učvršćivanja linije preuzete 9. veljače 1993. godine od 4.gbr. U akciji 11. veljače 1993. godine smrtno je stradao od krhotina neprijateljske granate kod sela Baždarići tijekom raspoređivanja i utvrđivanja satnije na dostignutoj crti. Pokopan je uz vojne počasti 14.02.1993. godine na starom groblju u Lepoglavi.
Za postignute ratne uspjehe na dubrovačkom ratištu pohvaljivan je, zajedno s postrojbom, od prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Odlikovan je: Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1992.; Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim platerom; Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za junaštvo, 26.05.1995. te brigadnom Zlatnom plaketom „Grom“. Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika.
